vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 05.06.2023.

Soboslikanje



Možda je tajna trajanja neke veze u soboslikarskim poduhvatima –
onim manjeg obujma zahvata od tri prostorije odjednom,
uključujući skidanje tapeta iz rujna osamdesetidruge
i zahtjevnije zidarske radove... tko bi ga znao?

Sve ispod te gornje granice njih su dvoje znali odlučno uzeti u svoje ruke,
zajedno sa kantama prepunim boje i kistovima, pa i čitavim ponekim valjkom -
i tako poslovično bez puno riječi u sezoni prvih visokih trava i peludi
krenuti u poduhvat kao dvoje izgubljenih što iz prašume konačno izlaze na čistinu s pogledom.

Ona teži savršenstvu (iako se po tome što je njega odabrala to baš i ne bi moglo zaključiti) i ima strah od dovršenog posla
on je jednostavno rečeno škrt i lijen - i ima strah od započetog posla
pa tako zapravo čine savršenu kombinaciju za bojanje barem jedne i pol ruke u najviše dvjema sobama
obučeni u prastare trenirke, sa papirnatim kapama na glavama i gumenim rukavicama na rukama.

Kreću tako u taj sveti poduhvat bez jasnije vidljivog entuzijazma, već vjerojatno možda dvadesetipeti put u njihovo zajedničkoj povijesti
nemajući niti najmanjeg pojma u petak poslijepodne gdje će završiti u nedjelju uvečer,
skupa sa nehajnim brušenjem neravnina, detaljnim završnim pregledom i fatalnim poljupcem negdje u subotu pred ponoć,
kada stvari počnu očito kretati nabolje nakon što je još prije koji sat doista izgledalo kako više nikada neće.

Mnogi drugi zapet će na tom svome putu i reći im – otkud vam volje:
on volju pronalazi u činjenici da će tih nekoliko stotina eura rastepsti drugdje,
Ona u činjenici kako će konačno, nakon što joj to trideset godina uspijeva malo ili nimalo - imati neki solidan temelj za ostvarenje svojih snova u prostoru,
a oboje u tome da se njihovi sni dotiču u možda jednom jedinom kvadratnom milimetru
(kao oni komplementarni skupovi na prvim stranicama još netaknutih udžbenika matematike što su se sa zebnjom otvarali krajem kolovoza).

I tako izvlače iz sobe sve osim kreveta, prekrivaju površine starim plahtama,
uključe neku zaboravljenu glazbu na mobitelu u hodniku i strpljivo krenu,
premještajući ljestve, plahte, valjak i kistove i dodajući jedno drugome
flašicu sa vodom u sparno predvečerje Prvoga dana,

pa kada lista istekne - ostane tek šum lišća u krošnji trešnje u vrtu
zajedno sa izgubljenim i preplašenim pjevom dalekih pokislih ptica
i strpljivim podupiranjem rukom o rame dok se penje i silazi,
penje i silazi, penje i silazi, penje i silazi, premještajući ljestve do duboko, duboko u noć.

Manje nesuglasice oko preostalih točkica prljavštine riješit će već negdje iza nedjeljnog ručka –
odmrznutih zaboravljenih posljednjih sarmi skuhanih u nekoj ledenoj ožujskoj noći -
i odlučno krenuti u nedjeljno predvečerje s onime što Ona zove druga ruka, a on finišem –
iako oboje dobro znaju da još nedjeljno poslijepodne ne zna ništa o pravim imenima...

... da bi čitava stvar tako stajala još nekoliko dana, dok budu spavali odvojeno po sobama
i tiho se jedno drugome šunjali kao provalnici, vješto šuteći oko svega,
pa i toga je li posao dovršen ili nije, jer noći od nedjelje na ponedjeljak, i nekoliko sljedećih
nisu ni za što drugo do li jedva čujno i vrelo šaptanje u uho...

a sve konačno bude prekinuto iznenadnim i hvalevrijednim dolaskom kakva daleka i nezvana gosta,
s uključenim izlaskom, večerom i spavanjem, najavljenog u posljednji čas,
uslijed kojeg će morati konačno zajedno oko srijede kleknuti i temeljito isprati mrlje boje sa poda,
odlijepiti zaštitne trake i odgurati namještaj na mjesto kada sin navečer dođe kući,

pa spremiti prekrivače, kante i sav pribor u najtamnije dubine garaže, za dogodine, ili neko kasno proljeće pred kakvo prvenstvo
i zadovoljno srknuti vrelu tursku kavu u bogomdano poslijepodne na verandi,
brišući nježno jedno drugome posljednje točkice boje sa sljepoočnica i nadlanica kao što brižne majke trljaju i ližu svoju mladunčad
i s novim snovima u očima upravo naraslim na pitanje „hoćemo li od trećeg ili četvrtog kolovoza pretraživati Krumlov na Bukingu?“

05.06.2023. u 17:26 • 15 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.